Info Pomoć  

 Početna za: ARSEN, As  

 Početna Tabele ovosti Download Zumbar Linkovi

Atomski (redni) broj 33
Relativna atomska masa 74,92159
Naziv na hrvatskom Arsen
Internacionalni naziv Arsenum
Oksidacijska stanja -3, 3, 5
Talište / Vrelište (K) 1090 (pod tlakom) / 889 (sublimira)
Elektronegativnost 2,18 / 5,3 eV
Konfiguracija zadnje ljuske 3d104s24p3
Element je Polumetal
Spada u grupu 15 / Va
Spada u skupinu Dušikova skupina

ARSEN, As
  Općenito
Općenito o elementu

Kemijski podaci
Opis, radijus, elektronegativnost... 
Spojevi, dobivanje i uporaba
O dobivanju, spojevima i uporabi...
Fizikalni podaci
Termodinamika, vodljivost, gustoća...
Biološki podaci
Toksičnost, količina u čovjeku, uloga...
Izotopi
Broj izotopa, ključni izotopi...
Minerali i proizvodnja
Minerali, rude...

Download
Download podataka o elementima

Ostali resursi
Linkovi na element na drugim stranicama
Susjedi:

SPOJEVI, DOBIVANJE I UPORABA

Dobivanje arsena:

Elementarni sivi arsen može se dobiti termičkim razlaganjem arsenopirita bez prisutnosti zraka pri čemu sublimira prema jednadžbi:

4FeAsS(s) -> 4FeS(s) + As4(g)

Žarenjem sulfidnih ruda (npr. bakrovih) koje sadrže arsen na zraku, pored SO2, dobiva se, kao jedan od nusproizvoda, plinoviti As4O6 koji hlađenjem očvrsne i izdvoji se od ostalih sastojaka. Čvrsti As4O6 reducira se ugljikom pri čemu nastaje plinoviti arsen koji se hladenjem prevodi u čvrsto stanje.


Svojstva i upotreba arsena:

Najstabilnija modifikacija je alfa - arsen, romboedarske strukture. Ima slojevitu mikrostrukturu, metalni sjaj, čeličnosivu boju, mekan je i vrlo krt. Provodi električnu struju. Pri atmosferskom tlaku sublimira pri temperaturi 613°C (ne tali se), a pri tlaku od 36,4 kPa što je tlak vlastitih para, tali se pri 817°C. Parama arsena do 800°C odgovara formula As4, a iznad 1700°C formula As2. S vlažnim zrakom reagira već pri sobnoj temperaturi, a zagrijan na zraku gori modrikastim plamenom stvarajući gusti dim AS2O3 mirisa po češnjaku. Pri sobnoj temperaturi izravno se spaja s fluorom i klorom, a zagrijan i s bromom, jodom te sumporom. Ne spaja se s dušikom, borom, silicijem i ugljikom. Jake oksidativne kiseline, kao što je koncentrirana dušična (zlatotopka), oksidiraju ga u arsenovu kiselinu dok ga razrijeđena dušična kiselina oksidira u arsenastu kiselinu. Legira se s većinom metala. Drugi alotrop je žuti arsen (beta - arsen) heksagonske strukture koji nastaje naglim hlađenjem arsenovih para. Mekan je poput voska i ne provodi električnu struju. Nestabilan je i pri sobnoj temperaturi djelovanjem svjetlosti, brzo i lako prelazi u sivi arsen. Amorfni crni arsen dobiva se sublimacijom arsena bez prisutnosti zraka. Nastaje i razgradnjom arsenovodika zagrijavanjem pri čemu se izlučuje u obliku pare stvarajući zrcalni nanos (tzv. "arsensko zrcalo"). Ova se reakcija koristi za dokazivanje malih količina arsena u slučaju sumnje na trovanje (Marshova proba). Zagrijavanjem na 360°C prelazi u stabilni sivi arsen uz razvijanje topline. Elementarni arsen nema posebne primjene. U malim količinama koristi se kao dodatak bakru i olovu i nekim legurama da im se poveća otpornost, tvrdoća ili sjaj (npr. dodaje se olovu koje se koristi se za proizvodnju sačme do koncentracije 0,3%). Također se koristi u poluvodičkoj tehnologiji kao dopirajuća primjesa kristala germanija i silicija. Galijev arsenid koristi se u laserima kao laserski medij. Mnogo je važnija primjena spojeva arsena koji se upotrebljavaju u industriji kože i krzna, u staklarskoj i farmaceutskoj industriji, a najviše u poljoprivredi za zaštitu bilja od biljnih štetočina (vidi o spojevima arsena).


Spojevi arsena:

U spojevima arsen ima oksidacijski broj -3, 0, +3 i +5. Najstabilniji su spojevi oksidacijskog broja +3 i + 5. Spojevi oksidacijskog broja +3 mogu imati koordinacijske brojeve 3 i 4, a u stanju +5 koordinacijski brojevi su 4, 5 i 6.


Važniji spojevi:


-Arsenov(III)-oksid (AS2O3, arsenik, poznat i kao mišomor) bijel je prah bez mirisa. Vrlo je otrovan pa se primjenjuje u sredstavima za deratizaciju, uništavanje korova, za obradu kože i drva te preparaciju životinja. U medicini se koristi kao kemoterapeutik. Smrtonosna doza za čovjeka je 0,1 - 0,15 grama.

-Arsenovodik (AsH3, arsin) izuzetno je otrovan plin i jedan od najsnažnijih anorganskih otrova. Nema praktične (korisne) primjene, ali je važan u industrijskoj toksikologiji jer pri obradi legura (koje sadrže arsen) kiselinama može nastati arsenovodik i izazvati trovanja organizama. Zamjenom atoma vodika u arsinu alkilnom skupinom nastaju organski derivati arsini koji su otrovni pa neki od njih mogu služiti i kao bojni otrovi. Maksimalna koncentracija arsenovodika u zraku ne bi smjela prijeći 50 ppm.

-Arsenov(V)-sulfid (AS4S4, realgar, sandarak, arsenski rubin, crveno arsensko staklo) u prirodi se nalazi kao mineral realgar u obliku crvenih kristala u kojem četiri atoma arsena zauzimaju tetraedarski položaj ili kao crvena staklasta masa. Koristi se za odstranjivanje dlaka u kožarstvu, a u pirotehnici za dobivanje bijele bengalske vatre.

-Arsenov(III)-sulfid (AS2S3, žuta arsensko stakla) u prirodi se nalazi kao mineralni pigment u obliku zlatnožutih listića. To je žuta amorfna masa sedefasta sjaja. Tali se na 300°C dajući crvenu talinu koja hlađenjem očvrsne u crvenu masu. Upotrebljava se za skidanje dlaka u kožarstvu, kao insekticid, za modru vatru u pirotehnici i kao žuta boja.

-Arsenov(III)-klorid (AsCl3) bezbojna je, uljasta, vrlo otrovna tekućina koja se na zraku dimi zbog raspada na HCl i As2O3. Upotrebljava se: za halogeniranje u organskim sintezama i za proizvodnju bojnih otrova, npr. luizita.

 

 Početna za: ARSEN, As

Početna Veliki PSE Tabele Zumbar Linkovi
Prijavi grešku