Info Pomoć  

 FOSFOR, P  

 Početna Tabele ovosti Download Zumbar Linkovi

Atomski (redni) broj 15
Relativna atomska masa 30,973762
Naziv na hrvatskom Fosfor
Internacionalni naziv Phosphor
Oksidacijska stanja -3, -2, 0, 1, 2, 3, [5]
Talište / Vrelište (K) 317,3 (P4), 683 (crveni, pod tlakom) / 553 (P4)
Elektronegativnost 2,19 / 5,62 eV
Konfiguracija zadnje ljuske 3s23p3
Element je Nemetal
Spada u grupu 15 / Va
Spada u skupinu Dušikova skupina

FOSFOR, P
  Općenito
Općenito o elementu

Kemijski podaci
Opis, radijus, elektronegativnost... 
Spojevi, dobivanje i uporaba
O dobivanju, spojevima i uporabi...
Fizikalni podaci
Termodinamika, vodljivost, gustoća...
Biološki podaci
Toksičnost, količina u čovjeku, uloga...
Izotopi
Broj izotopa, ključni izotopi...
Minerali i proizvodnja
Minerali, rude...

Download
Download podataka o elementima

Ostali resursi
Linkovi na element na drugim stranicama
Susjedi:

OPĆENITO O ELEMENTU

Internacionalni naziv Naziv na Francuskom Naziv na Engleskom Naziv na Hrvatskom Naziv na Talijanskom Naziv na Nizozemskom Naziv na Njemačkom Naziv na Portugalskom Naziv na Španjolskom Naziv na Švedskom
Phosphor Phosphore Phosphorus Fosfor Fosforo Fosfor Phosphor Fósforo Fósforo Fosfor

 

FOSFOR (od grč. svjetlonoša), simbol P (phosphorus). Vrlo je raširen u prirodi, dolazi samo u spojevima, najčešće u solima fosfatne kiseline, fosfatima. Apatiti (fluoruapatit [Ca5(PO4)2] i hidroksiapatit [Ca5(OH)(PO4)2] glavni su sastojci fosfornih ruda ili fosforita. Veća nalazišta su u sjev. Africi, SAD (Florida i Tennessee), u Rusiji (poluotok Kola) i na otocima u Tihom i Indijskom oceanu. Fosfor je normalni sastojak biljaka pa se stoga iscrpljenoj zemlji mora dodavati u obliku fosfornih gnojiva. Sastavni je dio kostiju, mozga, mišića, živaca, a u obliku fosfatida nalazi se u biljnim i životinjskim stanicama. Fosforoproteini su bjelančevine koje sadržavaju fosfor. Elementarni fosfor postoji u tri alotropske modifikacije: bijeli (ili žuti), crveni i crni (amorfni). Bijeli fosfor je gotovo bezbojna (slabo žućkasta), prozračna, mekana, vosku slična tvar gustoće 1.82 koja se na 44,25°C tali u prozirnu uljevitu tekućinu. Iako ključa tek na 280°C, bijeli se fosfor već na običnoj temperaturi znatno isparuje. U vodi je netopljiv, u alkoholu se topi neznatno, bolje u eteru, vrlo lako u sumporougljiku. Vrlo je reaktivan: spaja se direktno i često vrlo žestoko sa gotovo svima drugim elementima. Suhi se bijeli fosfor na zraku sam zapali i gori svijetlim plamenom (upotrebljava se za zapaljive bombe) stoga se uvijek čuva pod vodom. Sporu oksidaciju fosfora na vlažnom zraku prati pojava svjetlucanja. Bijeli fosfor je jak otrov; već u malim količinama djeluje smrtonosno stoga se upotrebljava za trovanje glodavaca i raznih stetočina. Bijeli se fosfor proizvodi gotovo isključivo grijanjem fosferita, kremenog pijeska i koksa u električnim pećima. Kremenom se iz fosfata oslobađa fosfor-pentoksid koji se koksom reducira u elementarni fosfor; taj izlazi u plinovitom stanju i hlađenjem se kondenzira. Bijeli fosfor služi za proizvodnju crvenog fosfora te fosfatne kiseline i drugih spojeva fosfora. Crveni fosfor (zapravo više ljubičaste boje) nastaje grijanjem bijeloga fosfora kroz dulje vrijeme na temperaturi 240-250°C. Po svojim svojstvima vrlo se razlikuje od bijelog fosfora. Na običnoj se temperaturi ne isparuje, tali se tek na 590°C dajući tekućinu koja je istovjetna s talinom bijelog fosfora, ne otapa se ni u kojem od otapala za bijeli fosfor, kemijski je u usporedbi s bijelim fosforom slabo reaktivan, ne svjetluca na zraku, zapali se tek na 250-260°C, nije otrovan. Crveni se fosfor upotrebljava u industriji žigica - za plohe na kutijama na kojima se žigice pale.


Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org
stranice. Prikazuje
Fosfor u elementarnom stanju.

Spojevi fosfora: s kisikom fosfor tvori tri oksida: fosfor(III)-oksid (P4O6) ili anhidrid fosfitne kiseline, fosfor(IV)-oksid (P4O8) ili anhidrid hipofosfatne kiseline i fosfor(V)-oksid (P4O10) ili anhidrid fosfatne kiseline. Fosfor(V)-oksid je bijeli prašak koji nastaje pri sagorijevanju bijelog fosfora na zraku, a tako se i naveliko proizvodi. Jako navlači vodu i prelazi u fosfatnu kiselinu stoga se upotrebljava za sušenje plinova. Međuprodukt je pri proizvodnji fosfatne kiseline iz fosfora. Ostala dva oksida fosfora takoder su bijele čvrste tvari; nemaju tehničke važnosti. U tehnici je najvažniji spoj fosfora fosfatna (fosforna) kiselina koja postoji u tri oblika: kao (orto) fosfatna kiselina H3PO4 (soli: fosfati), difosfatna (pirofosfatna) kiselina H4P2O7 (soli difosfati) i metafosfatna kiselina HPO3 (soli: metafosfati). Ortofosfatna kiselina je u bezvodnom stanju kristalna tvar, u trgovinama dolazi u koncentriranoj vodenoj otopini sirupaste konzistencije. Dobiva se sagorijevanjem bijelog fosfora (ili fosfornih para, koje pri proizvodnji fosfora izlaze iz električnih peći) i otapanjem nastalog pentoksida u vodi, ili rastvaranjem prirodnih fosforita sulfatnom kiselinom. Fosfatna kiselina služi za proizvodnju fosfornih gnojiva i soli svih triju fosfatnih kiselina. Kupovni natrij fosfat sekundarni je natrij-ortofosfat (Na2HPO4 x 12H2O); služi za pravljenje glazura u keramici, za impregniranje tkanina da postanu negorive, za otežavanje svile, kao reagens u analitičkoj kemiji i dr. Trinatrij-fosfat (Na3PO4) služi za mekšanje kotlovne vode i kao sastojak deterdženata. Primarni natrijfosfat (Na2HPO4) umjerenim grijanjem daje kiseli natrij-pirofosfat (Na2H2P2O7) koji je sastojak praška za pečenje tijesta; jačim grijanjem nastaje natrij-metafosfat (NaPO3), staklasta tvar koja služi za mekšanje vode. Normalni natrij-difosfat služi za deterdžente; amonij fosfat (NH5)2HPO4, služi kao gnojivo, kao hrana za mikroorganizme pri proizvodnji kvasca i penicilina, za impregniranje tkanina, kao lijek i dr. Fosfati kalcija sastojci su gnojiva, prašaka za pečenje, dijetetskih preparata, lijekova i dr. Fosfatna kiselina služi još i za dekapiranje čelika, proizvodnju sredstava za fosfatiranje željeza radi zaštite protiv hrđe, u zubarstvu za punjenje zubi, u proizvodnji lijekova i dr. Od spojeva fosfora s vodikom fosfin (PH3) je vrlo otrovan plin jaka mirisa po gnjilim ribama; dobiva se djelovanjem vode na metalne fosfide; kad sadržava male količine pare tekućeg fosforovodika (P3H4), tada je samozapaljiv. Spojevi metala s fosforom (fosfidi) dobivaju se redovito iz elemenata. Od fosfida natrija, kalija, magnezija, aluminija, kalcija i cinka izrađuju se morske signalne baklje, jer djelovanjem morske vode razvijaju samozapaljivi fosfin. Cink fosfid služi kao otrov za tamanjenje štakora, krtica i drugih štetočina. Od brojnih spojeva fosfora s halogenim elementima najvažniji su fosfor-triklorid (PCl3) i fosfor-pentaklorid (PCl5). Dobivaju se iz elemenata i služe u kem. industriji za kloriranje organskih spojeva.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 FOSFOR, P

Početna Veliki PSE Tabele Zumbar Linkovi
Prijavi grešku