|
Skandij se dobiva elektrolizom taline skandijevog(III)-klorida na katodi od cinka. Pri tom nastaje legura cinka i skandija iz koje se cink uklanja isparavanjem pri niskom tlaku. Može se dobiti i redukcijom skandijevog(III)-fluorida kalcijem. Najviše se dobiva iz thortveitita i
kao sporedni proizvod pri dobivanju uranija.
Skandij je srebrno-bijel, sjajan metal koji na zraku ima žuti do ružičasti odsjaj. Javlja se u dvije alotropske modifikacije; alfa-skandij s gustom heksagonskom strukturom gustoće 2,985
g/cm3 i beta-skandij s plošno centriranom kubičnom strukturom gustoće 3,19 g/cm3. Relativno je mekan metal pa se već na hladno može valjati u listove. Elementarni skandij vrlo živo reagira s vodom dajući netopljivi hidroksid i vodik. Burno reagira s većinom kiselina, ali ne reagira s 1:1 smjesom koncentrirane dušične i 48%-tne fluorovodične kiseline.
U prirodi se nalazi samo jedan stabilan izotop skandija 45Sc, a poznato je dvanaest radioaktivnih izotopa koji imaju kratko vrijeme poluraspada (najduže živući izotop 46SC ima vrijeme poluraspada 83,81 dan).
Upotreba skandija i njegovih spojeva je vrlo ograničena jer su jako reaktivni i skupi. U nekim posebnim izvorima svjetlosti skandijev jodid uzrokuje luminiscenciju, a u malim količinama ponekad se koristi kao zamjena itrijevih granata za elektroničke namjene. U spojevima skandij ima samo oksidacijski broj +3. Ioni SC3+, u odnosu na odgovarajuće ione drugih lantanida, imaju znatno manje ionske radijuse u svim koordinacijama.
-Skandijev oksid (Sc2O3) upotrebljava se kao punilo u grafitnim lučnim svjetiljkama za stvaranje jako intenzivnog svjetla. Kemijski je vrlo sličan Al2O3.
-Skandijevi halogenidi (ScF3, ScCl3, ScBr3 i ScI3) mogu nastati taloženjem iz otopine skandijevog nitrata, oksida ili hidroksida odgovarajućom kiselinom. Iz otopina ili talina fIuorida mogu nastati kopleksni fluoridi oblika M3ScF6 (M je metal).
|
Info
ovosti
Općenito
o elementu
