SILICIJ, Si  

OPĆENITO O ELEMENTU

Silicium	Silicium	Silicon	Silicij	Silicio	Silicium	Silizium	Silício	Silicio	Kisel

Nakon kisika najrašireniji element u Zemljinoj kori u kojoj ga ima 27% (više nego svih ostalih elemenata zajedno). Elementarni silicij prvi je priredio J. J. Berzelius 1823.; tvori tamnosive do crne, vrlo tvrde i krte, električki poluvodljive kristale jakog metalnog sjaja; kemijski je otporan, netopljiv u kiselinama, ali polako topljiv u jakim lužinama. Na bijelom žaru spaja se s kisikom, vodikom i dušikom, s metalima daje silicide, analogne karbidima. Metalni silicij služi kao sastojak čvrstih legura aluminija, magnezija, bakra i dr., za dezoksidaciju čelika, kao sastojak legura sa željezom, kao polazna sirovina u proizvodnji silikona, kao poluvodič u ispravljačima, tranzistorima i solarnim baterijama.

Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org stranice. Prikazuje
Silicij u elementarnom stanju.

Spojevi silicija: spojevi silicija i vodika zovu se silani; analogni su ugljikovodicima, ali se vrlo lako oksidiraju i rastvaraju vodom i kiselinama. Silicij-dioksid (SiO2) kao mineral kremen ili kvarc se upotrebljava u golemim količinama u keramici, također za proizvodnju karborunda, kremenog stakla i silikona; prisutan je u tkivima višeg bilja, a u mnogo manjoj količini u životinjskom tkivu. Silicij-dioksid je anhidrid silikatne ili kremene kiseline Si(OH)4, čije su soli silikati, mineraloški, geološki i tehnnički neobično važne. Oni zajedno s kremenom tvore 95% Zemliine kore, čine bezbrojne mineralne vrste, sastojak su stakla, porculana, emajla, keramičkih proizvoda, cementa. Zbog sposobnosti molekula kremene kiseline da se među sobom povezuju u visokomolekulske tvorevine, poput atoma ugljika, element silicij ima u anorganskoj prirodi ulogu analognu onoj koju u organskoj prirodi ima srodni element ugljik. Silicij-karbid (SiC), proizveden taljenjem kremena i ugljika u električnoj peći, služi pod imenom karborund kao sredstvo za brušenje, kao toplinski vodljivi vatrostalni materijal i za otpornike električnih peći. Silicij-tetraklorid (SiCl4), dobiven djelovanjem klora na silicij, silicij-karbid ili smjesu kremena i ugljika na visokoj temperaturi, hlapljiva tekućina koja se na uzduhu dimi zbog hidrolize uz postanak silicij-dioksida, služi kao međuproizvod pri proizvodnji silikona, a u smjesi s amonijakom upotrebljava se kao dimno sredstvo u mornarici. Silicij-fiuorid (SiF4), plin koji nastaje djelovanjem fluoridne kiseline na kremen i silikate; na toj se reakciji osniva nagrizanje stakla fluoridnom kiselinom; s vodom se hidrolizira, sa suviškom fluoridne kiseline daje silikofluoridnu kiselinu (H2SiF6) , čije se soli, silikofluoridi, upotrebljavaju (pod imenom fluati) kao premazi koji beton čine nepropusnim za vodu. U novije vrijeme dobili su znatnu važnost organosilicijski spojevi, u prvom redu klorosilani, silanoli i siloksani; esteri kremene kiseline s višim alkoholima služe zbog svoje toplinske stabilnosti i velike razlike izmedu tališta i vrelišta kao sredstva za prijenos topline.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 SILICIJ, Si