SAMARIJ, Sm  

OPĆENITO O ELEMENTU

Samarium	Samarium	Samarium	Samarij	Samario	Samarium	Samarium	Samário	Samario	Samarium

Samarij je kemijski element iz skupine lantanida kojeg je 1879. g. u mineralu samarskitu ((Y,Er,Ce,U,Ca,Fe,Pb,Th)(Nb, Ta, Ti,Sn)2O6) spektroskopskom metodom otkrio Lecoq de Boisbaudran. Ime je dobio po navedenom mineralu koji je tako nazvan u čast ruskog rudarskog inženjera Samarskog koji ga je pronašao. U prirodi dolazi zajedno s ostalim lantanidima u raznim mineralima kao što su monacit (sadrži do 4,5% Sm203) i bastnezit (do 0,5% Sm203) koji služe i kao komercijalni sirovinski izvori. Samarij je sjajan srebrnosiv metal relativno postojan u suhom zraku. U vlažnom zraku gubi sjaj jer postepeno oksidira stvarajući zaštitni sloj oksida. Samarij je piroforan pa se obrađuje u atmosferi inertnog plina.

Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org stranice. Prikazuje
Samarij u elementarnom stanju.

Ako je u prahu ili u obliku pahuljica pri temperaturi 150°C dolazi do samozapaljenja. Javlja se u dvije kristalne modifikacije: romboedarskoj (a) i kubičnoj (b), a prijelaz je pri 917°C. Iza gadolinija ima najveći udarni presjek za termalne neutrone pa je dobar apsorbens neutrona. O toksičnosti samarija malo se zna pa se preporuča pažljivo rukovanje. Za razliku od ostalih laganih lantanida, samarijeve soli i oksidi ne reduciraju se metalima barija, litija ili kalcija pa se ne može provesti elektrolitički postupak. Efikasan je reducens jedino lantan. Pomiješan s oksidom, Sm2O3, zagrijava se u vakuumu u tantalovom loncu pri čemu metalni samarij isparava i taloži se kao prah ili "spužva" na tantalovim ili bakrenim pločama. Tako dobiveni samarij pretali se u atmosferi inertnog plina i lijeva u grafitne kalupe.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 SAMARIJ, Sm