Info Pomoć English  

 CINK, Zn  

 Početna Tabele ovosti Download Zumbar Linkovi

Atomski (redni) broj 30
Relativna atomska masa 65,39
Naziv na hrvatskom Cink
Internacionalni naziv Zincum
Oksidacijska stanja 1, [2]
Talište / Vrelište (K) 692,73 / 1180
Elektronegativnost 1,65 / 4,45 eV
Konfiguracija zadnje ljuske 3d104s2
Element je Prijelazni element
Spada u grupu 12 / IIb
Spada u skupinu Cinkova sk.

CINK, Zn
  Općenito
Općenito o elementu

Kemijski podaci
Opis, radijus, elektronegativnost... 
Spojevi, dobivanje i uporaba
O dobivanju, spojevima i uporabi...
Fizikalni podaci
Termodinamika, vodljivost, gustoća...
Biološki podaci
Toksičnost, količina u čovjeku, uloga...
Izotopi
Broj izotopa, ključni izotopi...
Minerali i proizvodnja
Minerali, rude...

Download
Download podataka o elementima

Ostali resursi
Linkovi na element na drugim stranicama
Susjedi:

OPĆENITO O ELEMENTU

Internacionalni naziv Naziv na Francuskom Naziv na Engleskom Naziv na Hrvatskom Naziv na Talijanskom Naziv na Nizozemskom Naziv na Njemačkom Naziv na Portugalskom Naziv na Španjolskom Naziv na Švedskom
Zincum Zinc Zinc Cink Zinco Zink Zink Zinco Cinc Zink

 

Plavkasto-bijeli metal, da se kovati i valjati u tanke ploče, otapa se u kiselinama i jakim lužinama. U prirodi ga nema u elementarnom stanju. Dobiva se iz cinkovih ruda sulfida sfalerita i karbonata smitsonita. Ruda, redovito prethodno obogaćena, flotacijskim se prženjem provodi u oksid i onda se prerađuje destilacijom ili elektrolizom. Destilacija se provodi bez pristupa zraka uz dodatak ugljena u posudama od vatrostalnog materijala, tzv. mufolama, kojih ima po 200 i više u jednoj peći grijanoj generatorskim plinom. Cink-oksid reducira se ugljenom na cink, koji izlazi kao para i kondenzira se. Po drugom načinu proizvodnje pržena se ruda sustavno izlužuje sulfatnom kiselinom i dobivena se otopina nakon čišćenja podvrgne elektrolizi. Cink služi kao lim u građevinarstvu i za izradu raznih posuda (kante, kablovi, kade), za krovne cijevi i ploče za pokrivanje zgrada, za galvaniziranje željeznih i čeličnih proizvoda radi zaštite od korozije, za stvaranje legura (mjed, alpaka) i u industriji boja. Najveći su svjetski proizvođači cinka SAD, Rusija, Kanada, Australija, Meksiko, Peru i Japan. Godišnja svjetska proizvodnja cinka.


Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org
stranice. Prikazuje
Cink u elementarnom stanju.

Spojevi cinka: upotrebljavaju se u tehnici i medicini. Najvažniji su od njih: cink-oksid (ZnO), cinkovo bjelilo; dobiva se sagorijevanjem elementarnog cinka, a služi kao bijela boja te za izradu flastera, sapuna, pudera i masti, zatim za proizvodnju raznih soli cinka. Cink-sulfid (ZnS), dobiva se taloženjem otopine cink-sulfata topljivim sulfitima. Služi kao kao sastojina boje litopon. ZnSO4 x 7H2O, bijela galica, nastaje pri otapanju cinka ili cink oksida u sulfatnoj kiselini; upotrebljava se najviše za pravljenje bijele boje litopon i drugih mineralnih boja te mnogih cinkovih soli, za elektrolitsko cinčanje i pomjeđivanje, u proizvodnji boja kao močilo, za impregniranje drveta, kao andstrigens u medicini i dr. Cink klorid (ZnCl2), vrlo higroskopna sol, dobija se grijanjem cinka u struji klora; upotrebljava se u textilnoj industriji, kod cinčanja željeza u bojadisrstvu, u galvanskim elementima i dr.

 CINK, Zn

Početna Veliki PSE Tabele Zumbar Linkovi
Prijavi grešku