Info Pomoć  

 VODIK, H  

 Početna Tabele ovosti Download Zumbar Linkovi

Atomski (redni) broj 1
Relativna atomska masa 1,00794(7)
Naziv na hrvatskom Vodik
Internacionalni naziv Hidrogenium
Oksidacijska stanja -1, 0, [1]
Talište / Vrelište (K) 14,01 / 20,28
Elektronegativnost 2,20 / 7,18 eV
Konfiguracija zadnje ljuske 1s1
Element je Nemetal
Spada u grupu 1 / Ia
Spada u skupinu Niti jednu

VODIK, H
  Općenito
Općenito o elementu

Kemijski podaci
Opis, radijus, elektronegativnost... 
Spojevi, dobivanje i uporaba
O dobivanju, spojevima i uporabi...
Fizikalni podaci
Termodinamika, vodljivost, gustoća...
Biološki podaci
Toksičnost, količina u čovjeku, uloga...
Izotopi
Broj izotopa, ključni izotopi...
Minerali i proizvodnja
Minerali, rude...

Download
Download podataka o elementima

Ostali resursi
Linkovi na element na drugim stranicama
Susjedi:

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

OPĆENITO O ELEMENTU

Internacionalni naziv Naziv na Francuskom Naziv na Engleskom Naziv na Hrvatskom Naziv na Talijanskom Naziv na Nizozemskom Naziv na Njemačkom Naziv na Portugalskom Naziv na Španjolskom Naziv na Švedskom
Hidrogenium Hydrogèn Hydrogen Vodik Idrogeno Waterstof Wasserstoff Hidrogênio Hidrógeno Väte

 

Vodik je kao element 1766. g. prepoznao Sir Henry Cavendish (Engleska). Ime mu daje Lavoisier iz riječi grčkog podrijetla -> hydro genes - "vodu stvara". Slobodan je vrlo raširen u prirodi, ali se u malim količinama nalazi u atmosferi, zemnom plinu, ekshalacijama vulkana i dr. Vezan je u sastojcima vode i hidrata, svih kiselina i baza, hibrida i ugljikovodika, kao i gotovo svih drugih organskih spojeva. Na zemlji je po težini deveti najrasprostranjeniji element, a po broju atoma drugi. Slobodni vodik je plin bez boje, mirisa i okusa.


Slika 1. - Gorenje Hindenburga - Na ovoj i sljedećoj 
slici se može jasno vidjeti zapaljivost plinovitog Vodika.
Nekada su se ovakvi zračni brodovi koristili za prijevoz 
putnika, radi ugode putovanja, no radi opasnosti od 
vodika i skupoće Helija se danas koristi gotovo 
samo u znanstveno-istraživačke potrebe.

Vodik sadržava i 0,2% atoma izotopa rednog broja 2 i 3 - deuterija i tricija. Atom običnog vodika (procija) sastoji se od jednog protona (jezgra) i jednog elektrona (plašt); zbog te razmjerno jednostavne strukture na njemu se može provjeravati teorija atomske građe. Teorija je predvidjela, a eksperiment potvrdio postojanje dviju modifikacija vodika koje se razlikuju po nekim odnosima sastavnog protona i elektrona. Te dvije modifikacije zvane orto-vodik i para-vodik nalaze se u prirodnom vodiku u stalnom omjeru 3:1.


Slika 2. - Na ovoj slici se vidi i ostatak naziva ovog 
zračnog giganta.

Normalno vrelište vodika je -252,8°C, a talište -259,3°C. Smjesa vodika i kisika (plin praskavac), dovoljno zagrijana, eksplodira spajajući se uz razvijanje velike topline: pri tom uz vodu nastaje nastaje i nešto vodik-peroksida (H2O2). Smjesa vodika i klora eksplodira čim se izvrgne svjetlu (klorni praskavac), a smjesa s fluorom eksplodira i u mraku. Sa sumporom se vodik lako spaja na povišenoj temperaturi u plinoviti sumporovodik H2S, a sa dušikom daje amonijak. Sa zemnoalkalijskim i alkalijskim metalima daje spojeve slične solima, hidride. Mnogim spojevima s kisikom, npr. metalnim oksidima, vodik na povišenoj temperaturi oduzima kisik spajajući se s njima u vodu; reducira ih. Mnogi nezasićeni i aromatski organski spojevi spajaju se s vodikom u njime bogatije spojeve; ta se reakcija naziva hidrogenacija. U tehnici se vodik najčešće dobiva rastvaranjem vodene pare usijanim ugljikom i elektrolitskim rastvaranjem vode ili se odvaja iz koksnog plina ukapljivanjem ostalih sastojina.


Slika 3. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org
stranice. Prikazuje
atom Vodika.

Rjeđe se dobiva rastvaranjem vodene pare usijanim željezom i toplinskim rastvaranjem ugljikovodika (npr. metana). U laboratoriju se redovito dobija djelovanjem kiseline na cink ili rastvaranjem tekućeg amonijaka. Najveće količine vodika upotrebljavaju se za sintezu amonijaka i metanola te za proizvodnju motornih goriva hidrogenacijom ugljena, nafte i katrana. Druge upotrebe: proizvodnja masti iz ulja (hidrogenacijom), za taljenje i zavarivanje vodiko-kisikovim plamenom (autogeno zavarivanje), za redukciju nekih metalnih oksida u metale i dr.

Vodik-peroksid je kemijski spoj vodika s kisikom, gdje kisik ima oksidacijski broj -1 - H2O2; u čistom stanju bezbojna gusta tekućina mirisa poput nitratne kiseline. Dobiva se kao razrijeđena vodena rastvorina, djelovanjem sulfatne kiseline na natrij ili barij-peroksid ili rastvaranjem persulfatne kiseline (oleum) H2S2O8 vodom. Destilacijom u vakuumu koncentrira se do 30% vodik-peroksida. Lako se raspada na vodu i kisik pa stoga u razrijeđenoj rastvorini služi kao jako oksidacijsko sredstvo za bijeljenje tkanina, a u medicini za dezinfekciju i čišćenje od gnoja.

 

 VODIK, H

Početna Veliki PSE Tabele Zumbar Linkovi
Prijavi grešku