 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| Niobium |
Niobium |
Niobium |
Niobij |
Niobio |
Niobium |
Niob |
Nióbio |
Niobio |
Niob |
Srodan tantalu, s kojim dolazi združen u rudama, tako i u najvažnijoj, kolumbitu. U elementarnom stanju na zraku postojan, svijetlosiv, na poliranim površinama sjajan, bijel
metal koji se lako kuje i valja; otporan je prema lužinama i svim kiselinama osim fluorovodične. U spojevima je dosta raširen na Zemlji (češći nego antimon), ali rijetko u većim koncentracijama. Metal služi kao elektroda u ispravljačima, kao dodatak nekim čelicima, u legurama (feroniobij) za neke dijelove mlaznih motora, za termoelemente (Nb-W) za visoke temperature. Niobij-pentoksid
(Nb2O5) anhidrid je niobijske kiseline (HNbO3) (soli niobati). Niobij je otkrio 1801. engleski kemičar Charles Hatchett i nazvao ga kolumbij; to mu se ime i danas sačuvalo u metalurškoj literaturi Francuske, Engleske i SAD, iako je od 1949. za taj element službeno prihvaćen naziv niobij.
Slika 1. - Ova
slika je preuzeta sa
www.chemsoc.org stranice.
Prikazuje
Niobij u elementarnom stanju.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
|
Info
ovosti
Općenito
o elementu
