 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| Paladium |
Palladium |
Palladium |
Paladij |
Palladio |
Palladium |
Palladium |
Paládio |
Paladio |
Palladium |
Kemijski element iz grupe lakih platinskih
metala. Paladij je otkriven 1803. (W. H. Wolaston) i nazvan prema tada otkrivenom asteroidu Palasu. U elementarnom stanju bijel metal sjajniji od srebra, nešto
tvrđi i žilaviji od platine, relativne gustoće 11,97. Nalazi se samorodan u obliku zrnaca u rudama platine u Brazilu, Kolumbiji, Rusiji (Ural), u Južnoafričkoj Republici; ponegdje i kao legura sa zlatom i srebrom.
Slika 1. - Ova
slika je preuzeta sa
www.chemsoc.org stranice.
Prikazuje
Paladij u elementarnom stanju.
Čisti paladij služi kao prevlaka na zrcalima reflektora i srebrnom nakitu; od legura sa srebrom prave se sapnice za predenje umjetne svile i el. kontakti, legure sa zlatom i srebrom služe u zubarskoj protetici i za pravljenje pisaćih pera. Paladij s kisikom na tamnocrvenom žaru oksidira na oksid PdO, crn, u vodi i kiselinama netopljiv
prah koji se pri jačem zagrijavanju opet raspada na metal i kisik. U koncentriranoj nitratnoj kiselini i zlatotopci paladij se otapa kao nitrat Pd(NO3)2; druge mineralne kiseline ne nagrizaju ga na običnoj temperaturi. Paladij ima sposobnost da okludira velike količine plinovitog vodika: na običnoj temperaturi do 850 puta više od svoga vlastitog volumena, a koloidna otopina paladija prima čak 3000 puta veći volumen kisika nego što ga zauzima
metal. Okludirani vodik je vrlo reaktivan, lako se, npr. adira na organske spojeve; stoga je paladij dobar katalizator, osobito za hidrogeniranje.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
|
Info
ovosti
Općenito
o elementu
