Početna za: INDIJ, In  

SPOJEVI, DOBIVANJE I UPORABA

Dobivanje indija:

Indij se dobiva preradom međuproizvoda (muljeva) koji nastaju prilikom prerade cinkovih i olovnih ruda. Prvo se dobije sirovi indij čistoće 96-99% kojeg je nužno pročistiti bilo kemijskim postupcima, elektrolitičkom rafinacijom, vakuumskom destilacijom ili zonskim taljenjem kako bi se dobio indij visoke čistoće (~99,999%).

Najveći proizvođač indija je Kanada koja proizvodi četvrtinu od ukupne svjetske proizvodnje indija (koja iznosi oko 40 tona na godinu), a cijena mu se kreće od 1 do 5 U.S. dolara po gramu.


Svojstva i upotreba indija:

Indij je poput voska mekan metal sjajne srebrnobijele boje i plošno centrirane tetragonske kristalne rešetke. Pri temperaturi od 3,37K indij prelazi u supravodljivo stanje. Na zraku je stabilan i ne oksidira se, ali zagrijavanjem iznad točke taljenja zapali se i gori plavičastim plamenom stvarajući In2O3. Kompaktan metal praktički se ne otapa u vodi i lužinama, ali ako je u obliku praha ili spužve, polako oksidira u vodi u prisutnosti kisika stvarajući hidroksid, In(OH)3. Indij se otapa u klorovodičnoj, sumpornoj i dušičnoj kiselini. Sa selenijem, telurijem, arsenom i fosforom stvara intermetalne spojeve, a s većinom teških obojenih metala (Pb, Zn, Cd, Cu i Sn) dobro se legira. Slično galiju u tekućoj fazi, moči staklene površini i stvara zrcalni sloj nakon očvršćavanja.

Postoji samo jedan prirodni, potpuno stabilni izotop indija 113In (s masenim udjelom 4,3%) i jedan radioaktivni izotop, 115In, s izuzetno dugim vremenom poluraspada (4.4x10^14 god.) koji ima i veću zastupljenost od stabilnog izotopa (95,7%).

Indij se upotrebljava u obliku nanosa na olovu i srebru u specijalnim zrakoplovnim ležajevima prvenstveno za poboljšanje antikorozivnih svojstava. Naparen ili nanesen na druge načine na staklo u tankom sloju daje visokorefleksivan sloj poput srebra, ali sa znatno većom otpornošću na atmosferske utjecaje. Najveću primjenu ima kao dopirajuća primjesa poluvodiča germanija i silicija. Napravljeno je i više poluvodičkih smjesa, kao što su indijev arsenid (InAs) te InPb i InP, koje se koriste za izradu termistora (temperaturno promjenljivih otpornika), ispravljačkih i fotovodljivih elemenata. Indijeva folija koristi se u nuklearnoj tehnici za registriranje prolaza neutrona i za mjerenja njihove energije.

Poznate su legure In-Pb, In-Pb-Sn i In-Sn-Cd-Bi koje se koriste kao materijal za spajanje metala, stakla, kvarca i keramike. Legure In-Ag-Cd odlikuju se dobrom toplinskom provodljivošću, antikorozivnošću i čvrstoćom pa se upotrebljavaju u nuklearnoj tehnici za regulatore i apsorbere neutrona. Legure In-Bi-Pb-Sn-Cd imaju nisko talište i upotrebljavaju se u sustavima protupožarne signalizacije.


Spojevi indija:

Indij u spojevima ima oksidacijski broj +1, +2 i +3. Najstabilniji su spojevi u kojima je oksidacijski broj +3, a svojstva su im vrlo slična Al(III) spojevima. Indijevi(I) spojevi u vodenim otopinama disproporcioniraju na elementarne sastojke.

Važniji spojevi:

-Monohalogenidi indija (InBr, InI i InCl), indijev(I)-oksid (In2O, sitnokristalna, krta, lako hlapljiva tvar crne boje) i indijev(I)-sulfid (In2S) stabilni su isključivo u čvrstom agregatnom stanju, a u vodenim otopinama brzo i potpuno disproporcioniraju. Dihalogenidi indija (InBr2 i InCI2) nešto su stabilniji spojevi.

-lndijev(III)-hidroksid (In(OH)3) amfoteran je, a otapa se i u hladnoj otopini natrijeva hidroksida (NaOH).

-lndijev(III)-kIorid (InCl3) bezbojna je i lako hlapljiva sol koja se otapa samo pod određenim tlakom. Upotrebljava se za pripremu elektrolita za elektroplatiniranje indija.

-lndijev(III)-oksid (In2O3) prah je žute boje, topljiv u mineralnim kiselinama, a upotrebljava se za bojenje stakla i kao nanos na luminiscentnim panelima.

-lndijev(III)-sulfat (In2(SO4)3) najlakše je topljiva indijeva sol, a upotrebljava se kao dodatak otopinama koje se koriste za elektroplatiniranje indija.

 Početna za: INDIJ, In